Stojanov [stoja'nof], Ljudmil, bugarski književnik (Kovačevica, 6. II. 1888 – Sofija, 11. IV. 1973). U književnosti se javio simbolističkom poezijom (Viđenja na raskršću – Videnija na krăstopăt, 1914; Mač i riječ – Meč i slovo, 1917; Sin čovječji – Sin čelovečeski, 1917; Pramajka, 1925) i programatskom kritikom bliskoj književnom krugu Zveno. Poslije pisao realistička djela socijalne tematike (pjesme Pradomovina – Prarodina, 1931; Zemaljski život – Zemen život, 1939; roman Srebrna svadba pukovnika Matova – Srebărnata svatba na polkovnik Matov, 1933; pripovijetka Kolera – Holera, 1935). Autor je i kazališnih komada, eseja, biografija, publicističkih tekstova. Sabrana djela objavljena su mu 1964.